Prvo domaće uprizorenje kanonskog teksta jugoslavenske dramske literature u režiji Makedonca Aleksandra Popovskog razigrana je scenska partitura koja unatoč neujednačenosti ansambla – funkcionira. Je li u vremenu smrti kazalište uvreda za žrtve ili jedini preostali dokaz ljudskosti? Odgovor je: duh umjetnosti je nepobjediv dokle god nas može ovako slatko nasmijati